Do skora je bila aktuelna i veoma značajna uloga krvnih grupa u načinu ishrane i izboru namirnica, ali je napuštena samim činom autora teorije, koji se iste javno odrekao 2007 godine...
Dr.Piter D’Adamo je 1996 godine objavio prvu u nizu knjiga, koje se bave ovom temom. Ovaj lekar zasniva svoju teoriju (ovo je zapravo teorija njegovog oca, stara pedesetak godina) o slaganju određenih krvnih grupa sa vrstama namirnica. Prema toj teoriji, vrsta belančevina koje se nalazi u hrani (lektini) ponaša se kao izazivač hemijske reakcije u dodiru sa belančevinama naših krvnih ćelija i ovom reakcijom dolazi do oštećenja ćelija. Budući da su naše krvne ćelije različite (razne krvne grupe ABO sistema) određena hrana će bukvalno za neke ljude prestavljati lek, a za druge otrov, smatra dr D’Adamo.
Zamerka za dosledno primenjivanje ove strategije je i dalje u tome što mi ipak nismo svi isti unutar 4 krvne grupe. Dokazano je da je varijacija unutar svake krvne grupe izvanredno velika.
Najveća zamerka ove teorije je potpuno uopštavanje ljudskog organizma u pogledu varenja belančevina: svi ljudi krvne grupe A bi trebalo da budu vegeterijanci. Belančevine iz mesa za pripadnike krvne grupe A predstavljaju okidač u nastanku karcinoma, na primer, dok žitarice za krvnu grupu O predstavljaju izvor raznih hroničnih bolesti uzrokovanih padom imuniteta.
Prema kliničkim studijama, dosledno primenjivanje dijetetike zasnovane na krvnim grupama niti produžava život statistički značajno, niti ga dokazano skraćuje.
Kao što je rečeno, dr D’Adamo se javno odrekao ove svoje teorije pre pet godina.