Stručnjaci otkrivaju: na šta se deca najviše žale na terapijama?

Verovatno ste mnogo puta u životu pomislili “da mi je ova pamet bila”.

Da ste samo pre 20, 30 godina znali ono što znate sad. Ovo se naravno najviše odnosi na vaša lična i profesionalna žaljenja. Ali, vezano je i za vaš emocionalni prtljag i traume iz detinjstva. Vidite, stvar je u tome da čak i da ste znali da će ono što ste doživeli kao dete ostaviti dubok trag na vaše mentalno zdravlje, šta ste mogli da uradite povodom toga?

Bili ste dete i nosili ste se s tim najbolje što ste mogli. Ali, danas su na vašem nekadašnjem mestu možda vaša deca. Možda ona prolaze kroz težak period u svom životu i vi se brinete za njihovo mentalno zdravlje. Ako je vaše dete krenulo da posećuje psihologa ili terapeuta, možda se pitate na šta se to ono tamo konkretno žali. U redovima koji slede vam otrkivamo šta stručnjaci kažu, po ovom pitanju, kako biste mogli na vreme da reagujete.

Na zanemarivanje od strane roditelja – Najveći broj dece se nažalost oseća prilično zanemareno od strane roditelja. Postoji staro verovanje, da su deca tu da budu viđena, ali ne i da se čuju. Verbalno i emocionalno izražavanje u većini porodica nije dobrodošlo, a u mnogim je i kažnjavano. Plač je takođe nedozvoljen oblik komunikacije. A najviše štete deci nanose roditelji koji nisu zainteresovani za svoje dete i koji imaju preča posla od njega. Takva deca ne znaju ni da cene sebe, ni da vole nekog drugog.

Na prerano odrastanje; na zamenu uloga – Svako dete bi trebalo da ima srećno detinjstvo i da mu pre svega bude dozvoljeno da bude dete. Nažalost neke situacije nas navedu da prerano odrastemo, poput smrti roditelja. Međutim, nešto drugo je mnogo gore od toga, a to je kada se dete suočava sa tim da bude roditelj svojim roditeljima. Kada ono, htelo ne htelo mora da preuzme odgovornost za koju nije spremno, jer roditelj to usled bolesti zavisnosti nije u stanju.

Na to da su ih roditelji naveli da veruju da nisu dovoljno dobri – Najveći poklon koji jedan roditelj može da uruči svom detetu nisu skupe stvari i nove igračke, već podrška. Kada ona izostane i kada dete raste uz stalno uveravanje da nije dovoljno dobro, ono će promeniti svoju sliku o sebi. Ovo može da se odnosi na roditelje koje stalno kritikuju decu, ili na one koji lične neuspehe projektuju na svoje mališane.

Ž.J.

All Rights Reserved. | 2009 - 2024. Copyright© Mini STUDIO Publishing Group. | Uslovi korišćenja | Developed by Mini STUDIO Publishing Group