U ljudskoj je prirodi da posmatra svet oko sebe i stavlja etikete na sve što u njemu postoji.
Označavamo hranu, kategorišemo biljke, pa čak i stavljamo etikete na ljude prostim posmatranjem njihovog ponašanja. Međutim, kada su deca u pitanju to može da donese više štete nego koristi. Ličnost svakog od nas je složena i shodno tome dok neke osobine ostaju za ceo život, druge variraju u zavisnosti od zrelosti i okolnosti.
„Zalepivši“ detetu jednu etiketu, roditelji ga nenamerno stavljaju u kutiju. Na ovaj način oni guše druge osobine njegove ličnosti, smanjuju mu samopouzdanje i ograničavaju potencijal svog mališana u pogledu sazrevanja. Umesto da posmatraju dete kao celovitu ličnost, roditelji mogu usmeriti svoje dete ovim etiketama ka onome šta će ono biti u životu. U tom pogledu devojčice koje su se uvek ponašale kao šefovi postaju izvršni direktori, razigrani dečaci postaju sportisti, a tiha i mirna deca naučnici, istraživači i slično.
Opasnosti koje stoje iza etiketiranja dece
Najčešće etiketiranje dece uključuje upotrebu prideva da se opiše njihov karakter, ponašanje ili izgled, ali to najčešće dovodi do toga da jedna reč opisuje dete u celosti, što nikako nije dobro. U tom pogledu roditelji bi mogli da kažu za dete „on se plaši svega, on nikad neće pokušati da se popne na drvo“ ili „ona je tako hiperaktivna, ona ne zna da sedi mirno“. Ove reči imaju veliku težinu kada je u pitanju stav koji deca grade o sebi. Samim tim nije iznenađujuće što ovakve reči obeležavaju decu za ceo život, jer ona imaju običaj da tu jednu osobinu preuzimaju kao svoj identitet.
Takođe, svi smo mi skloni da se ponašamo u skladu sa onim što verujemo da se od nas očekuje. Veća je verovatnoća da ćete biti nespretni, ako svi očekuju od vas to da budete, jer od kad znate za sebe takvim vas opisuju. Deca koju opisuju kao „agresivnu“ jednostavno neće znati kako da se ponašaju osim upravo tako. Ako dete veruje da se data reč, kakva god ona bila, odnosi na njega ono će je usvojiti i vrlo su male šanse da će izaći iz tog začaranog kruga.
Redefinisanje izrečenih etiketa
Deca se razvijaju neverovatnom brzinom i što su manje opterećena procenom drugih ljudi, to bolje. Izbegavanje etiketiranja ne znači opravdavanje lošeg ponašanja, već uzdržavanje od upotrebe negativnih izraza. Vaš zadatak je da ohrabrite i oblikujete um svog deteta da pozitivno misli o sebi. Evo kako se loše etikete pretvaraju u dobre:
- Stidljiv – pažljiv, promišljen
- Šef - rođeni vođa
- Prkosan – smeo, odlučan
- Zahtevan – zna šta želi
- Uplašen - svestan, pažljiv
- Hiperaktivan – entuzijasta, pun života
- Tvrdoglav – uporan, odlučan
Ž.J.