Zašto roditelji ne bi trebalo da koriste krivicu kao efikasno sredstvo vaspitanja dece?

Nije naročita tajna da je disciplinovanje dece težak zadatak.

Rame uz rame sa tim ide i sveobuhvatna komunikacija sa decom, koja kao da se odvija na nekom stranom jeziku. Često, usled dečije neposlušnosti roditelji se osećaju preopterećeno, i pokušavaju na sve moguće načine da navedu svoju decu da ispune njihove zahteve. Nažalost, nisu sve metode kojima pribegavaju efikasne, a takva jedna je ona koju vam danas predstavljamo. Reč je o osećaju krivice.

Upotreba osećaja krivice je zapravo jedna od najmanje efikasnih roditeljskih strategija koje postoje. Iako može delovati u nekom kratkom roku, i navesti dete da bude poslušno, stvaranje osećaja krivice kod deteta može dovesti do toga da ono ima vrlo nisko samopoštovanje.

ŠTA JE OSEĆAJ KRIVICE?

Upotreba osećaja krivice je zapravo oblik manipulacije. To je način da dete navedete da uradi nešto što ste od njega zahtevali, a što je ono prvobitno odbilo. Važno je istaći da osećaj krivice nije uvek problem, već da to postaje zbog načina na koji se krivica izaziva. Normalno je da dete oseća krivicu ako je uradilo nešto loše, na primer udarilo brata. Ova vrsta krivice uči dete šta je pogrešno i kako da preuzme odgovornost za svoja dela. Osećaj krivice postaje problem kada ga odrasla osoba koristi da bi nešto dobila od deteta. Na primer, ako roditelji žele da njihov tinejdžer pričuva mlađeg brata dok oni odu na večeru, navodeći ga da se oseća krivim za to koliko vremena provodi sa društvom tokom slobodnih dana, to je pogrešan način.

ZAŠTO RODITELJI PRIBEGAVAJU IZAZIVANJU OSEĆAJA KRIVICE KOD DECE?

Mnogo je razloga koji navode roditelje da posegnu za ovim oruđem. Prvi i najčešći je zapravo taj što ne shvataju da to rade. Možda su takvo nešto doživeli i sami kada su bili mali, i sada automatski prenose na svoje dete. Korišćenje krivice, kao roditeljske strategije, zapravo iskorišćava detetovu želju za udovoljavanjem roditeljima. Takođe, u dobrom delu slučajeva roditelji će koristiti krivicu kada se osećaju bespomoćno i ne znaju kako da kontrolišu ponašanje deteta.

POSLEDICE IZAZIVANJA OSEĆAJA KRIVICE KOD DECE

Brojne negativne posledice proizilaze iz činjenice da su deca često bila navođenja da osećaju krivicu od strane roditelja. Osim što će osećati stid na svakom koraku, i misliti da ne mogu da se mere sa drugom decom, ova deca će se kao odrasle osobe boriti sa samopoštovanjem, i biti vrlo ranjiva na pritisak okoline. Upuštaće se u nezdrave odnose, i dozvoljavati drugima da upravljaju sa njihovim životom.

Ž.J.

All Rights Reserved. | 2009 - 2024. Copyright© Mini STUDIO Publishing Group. | Uslovi korišćenja | Developed by Mini STUDIO Publishing Group