Psihoterapija nije rezervisana samo za trenutke kada nam se život raspada.
Ne morate da čekate da dođete do tačke pucanja, da više ne možete da spavate, funkcionišete ili da se nosite sa svakodnevicom kako biste razgovarali sa terapeutom.
Ponekad je sasvim dovoljan razlog to što želite bolje da razumete sebe, svoje emocije, odnose i obrasce koje ponavljate.
Jer, realno, zašto bismo popravljali samo ono što se već pokvarilo?
Ne morate da čekate da dotaknete dno
Postoji pomalo čudan stav da je psihoterapija nešto na šta odlazimo tek kada nastane ozbiljan problem. Kao da prvo moramo da „zaslužimo“ pomoć tako što ćemo se dovoljno namučiti.
Ali čekanje da stvari postanu nepodnošljive nije jedina opcija.
Kada se problem prepozna ranije, lakše je razumeti šta se zapravo događa i pronaći način da se sa tim izborimo. Umesto da pokušavamo da ugasimo požar, možemo da primetimo zašto se uopšte stalno vraćamo istom mestu.
A o čemu uopšte pričati ako je sve dobro?
Odlično pitanje. Možda o tome zašto stalno birate iste tipove partnera. Zašto vas neke situacije nesrazmerno pogađaju. Zašto imate potrebu da svima ugodite. Zašto vam je teško da kažete „ne“. Zašto sabotirate nešto što vam je važno ili zašto vam je teško da uživate čak i kada objektivno nemate razlog za brigu.
Drugim rečima, ne morate da imate problem da biste imali temu za razgovor. Psihoterapija može biti prostor u kojem ćete zastati i pogledati svoj život iz malo drugačijeg ugla.
Preventiva postoji i kada je mentalno zdravlje u pitanju
Redovni razgovori sa terapeutom mogu pomoći da bolje prepoznate svoje emocionalne obrasce, potrebe, granice i načine reagovanja na stres.
To ne znači da bi svako trebalo da ide na psihoterapiju do kraja života. Nekome će biti potrebno nekoliko sesija, nekome duži proces, a nekome terapija neće biti potrebna u određenom trenutku.
Poenta je da ne postoji pravilo po kojem pomoć smete da potražite tek kada postane dramatično.
Lakše je imati podršku pre nego što nastane kriza
Kada se čovek već nalazi usred ozbiljne životne krize, teško je odjednom obraditi sve – šta se dogodilo, kako se oseća, šta ga je dovelo dovde i šta sada treba da uradi. Ako već postoji odnos sa terapeutom, tada postoji i kontekst, istorija i poverenje. Ne kreće se baš od nule u trenutku kada je najteže.
To može biti posebno dragoceno tokom velikih životnih promena – raskida, gubitka, promena posla, problema u odnosima ili perioda pojačanog stresa.
Ne mora sve da bude „loše“ da biste želeli da bude bolje
Možda je upravo to najlepša stvar kod psihoterapije. Ne mora da se dogodi katastrofa da biste poželeli da bolje upoznate sebe.
Možete biti zadovoljni svojim životom i istovremeno želeti da budete sigurniji u sebe. Možete imati dobar odnos i želeti da naučite bolje da komunicirate. Možete biti funkcionalni, a ipak želeti da razumete zašto neke stvari toliko dugo nosite sa sobom.
Psihoterapija nije znak da nešto nije u redu sa vama. Ponekad je samo znak da ste dovoljno zainteresovani za sebe da želite da razumete šta se dešava ispod površine.