"Ponosna sam što sam ostala svoja i čvrsto na nogama!"
U svet modelinga uplovila iz hobija kao sedamnaestogodišnjakinja, ne sluteći da će manekenstvo vremenom postati njen životni poziv. Reč je o manekenki Ivani Kukrić, po mnogima jednoj od najlepših Srpkinja. Danas iza sebe ima bogatu karijeru modela, koju je uspešno izgradila u najpoznatijim modnim prestonicama. Njen prvi susret sa modelingom vezuje se za saradnju sa poznatim kreatorom Darkom Kostićem. Od tada do danas, radila je za skoro sve naše dizajnere i fotografe. Preko Italije i Milana, koji joj je bio "odskočna daska" zaputila se u Ameriku, i tu je ostala.
Odlazak u Njujork ispostavio se kao pun pogodak za njenu karijeru, budući da je iz godine u godinu hrabrim i sigurnim koracima osvajala tamošnje tržište. Prefinjena lepota i harizma kojom zrači, godinama su magnet za svetski priznate kreatore i fotografe. Armani, Valentino, Mariella Burani, samo su neki od brendova čije je kreacije ponela. Takođe, radila je kampanje za Tag Hauer, JC Penny’s, Nordstrom, Triumph, Calzedonia, Sax Fitfh Avenue, Frateli, kao i reklamu za Sony Playstation. Osim toga, njeno lice krasilo je mnoge poznate magazine, poput američkog izdanja Maxima, Marie Clarie, Sport Ilustrated, a čuvenoj Hali Beri pozajmila je oči u reklami za maskaru Revlon.
Zbog svog zmijskog tela često anagažovana je u kampanjama i revijama za donje rublje. Naime, fotografijama za Bugatti i C&A značajno je podigla temperaturu među pripadnicima jačeg pola. Crnokosa lepotica priseća se svojih početaka, objašnjava zašto više radi komercijalne poslove nego revije, priča o stilu, i otkriva u kojoj meri je život u Americi uticao na njen stil odevanja.
Kako iz današnje perspektive izgledaju tvoji manekenski počeci?
Kad sam počinjala da se bavim ovim poslom, smatrala sam da će mi to biti hobi u kome ću uživati. Vremenom sam shvatila da ovaj posao ne može biti samo ispunjenje viška slobodnog vremena. Morala sam se odlučiti, hoću li mu se ozbiljno posvetiti ili ne. Imala sam već 18 godina, kada sam počela da putujem, tako da ne mogu reći ni da sam bila premlada za odvajanje od roditelja, već sam bila dovoljno zrela, i znala sam da me ovaj posao ne može poslati na pogrešan put.
Svoju inostranu karijeru započela si u Milanu. Kakvo iskustvo nosiš iz tog perioda?
Da, u Milanu sam provela prvih pet godina. Zapravo to mi je bila baza. Nakon toga sam otišla u Ameriku. Ni dan danas ne volim mnogo Milano, kao što ga ni tad nisam volela. U tom periodu sam puno radila, puno putovala i bilo mi je dosta naporno. Od sedam dana, pet sam bila van Milana. Kada imate osmanaest to ne smeta, ali mislim da bih sad teže izdržala taj tempo.
Šta smatraš svojim najvećim dosadašnjim uspehom?
Svaki posao sam doživljavala podjednako. Da li sam slikala prestižnu svetsku kampanju, ili najobičniji katalog, podjednako sam pristupala poslu,i davala maksimum od sebe. Tako da nikad ne izdvajam ni jedan posao, jer smatram da je ovo posao kao i svaki drugi. Ponosna sam što sam ostala svoja, dosledna sebi, i čvrsto na nogama.
Poslednjih godina si se pak više orijentisala na komercijalni deo posla. Zašto?
Oduvek sam bila koncentrisana na komercijalne poslove. Ako sam već odabrala ovo kao profesiju, želela sam da imam finansijsku satisfakciju. Znala sam šta želim, i nisam htela da gubim vreme u čekanju i nadi da ću se vinuti u svetske modne vrhove. Nisam želela da sedim i čekam da se nešto veliko desi, htela sam odmah da radim. Sećam se da sam sa nepunih 20 godina došla i rekla svom bukeru da me ne šalje više na kastinge za revije i magazine, jer ne želim da gubim vreme. On se iznenadio jer devojke obično žele obrnuto. Htela sam odmah da se usmerim na reklame i kataloge, jer sam znala da je tu zarada. I nisam pogrešila, a revije i magazini su došli kao prateći deo tog posla.
Kako bi ti definisala stil, smatraš li da se čovek s tim rađa ili se stiče tokom života?
Mislim da čovek ceo život uči, otkad se rodi. Tako da ne mislim da se čovek rađa sa stilom, već okolnosti i način odrastanja utiče na izgradnju istog. Obrazovanje, interesovanje, porodica, okruženje..sve su to faktori koji utiču. Vrlo je bitno prikladno se obući u datom trenutku, što znači ako je crveni tepih u pitanju, ne dolaziti u farmerkama, kao što je neukusno šetati u sred dana u ogromnim štiklama i puno šminke. Volim pojedince koji eksperimentišu s modom, i koji znaju da iznesu ekstravagantne modele, ali većini bih uvek savetovala da se drže formalnosti.
Kako bi opisala svoj stil? Da li je život u Americi uticao da promeniš svoj stil odevanja?
Kada sam ja u pitanju, volim pre svega udobnost. Najbitniji mi je izbor materijala, i da su potpuno prirodnog porekla. Oblačim se u zavisnosti od vremena, mesta i događaja gde idem. Preko dana sam uvek u ravnom, vrlo opuštenog izdanja, osim ako nije u pitanju nešto što zahteva posebnu odevnu kombinaciju. Uveče volim da obujem štikle, koje kombinujem sa haljinom, jeansom ili nečim trećim, u zavisnosti od događaja. Amerika je sigurno učinila svoje, kad je o odevanju reč. Za razliku od Evrope, ovde ljudi prek odana vole da su u vrlo opuštenom izdanju, možda i previše opušteni za neke Evropske standarde. Tako da vam niko neće zameriti ako u prodavnicu izađete u pidžami. Naravno, ne mislim da je to najpristojnije, ali volim što se ovde ne nameće i ne forsira uniformisani izgled. Dopada mi se što su ovde ljudi oslobođeni velikih potpisa brendova, i što se to ne ističe.
Kako se oblače Amerikanke, a kako naše devojke?
Njujorčanke su odlično obučene, kombinujući taj opušteni izgled i eleganciju izgledaju uvek vrlo šik. Los Anđeles i Majami su drugačiji, često kopiraju izgled Kim Kardašijan, pa samim tim gube svoj pečat i sve izgledaju slično.
Koliko si spremna da eksperimentišeš sa modnim stilovima?
S obzirom da sam u modnom svetu dugi niz godina, imala sam prilike da svašta obučem na sebe. I nije mi strano da imam na sebi najneobičniju odevnu kombinaciju. Volim modna eksperimentisanja, volim neobične krojeve, ali ipak postoje stvari koje nikad neću privatno obući. Ne podnosim životinjski print, ne volim sjajne materijale, na primer, saten, ne volim previše šareno, tufne, pruge...
S obzirom sa živiš u prestonici modne, ali i filmske industrije, da li si nekad poželela da se okušaš i u glumi?
Dugi niz godina živim na reklaciji Njujork-LA i moram priznati da su mi se više puta otvorila vrata ka svetu glume. Na vreme sam shvatila da to nije nešto čim želim da se bavim i da bih samo izgubila vreme pokušavajući.
Planiraš li da se vratiš u Srbiju?
Život je takav da ne znate šta nosi dan, a šta noć. Beograd jako volim, to je moj grad u kome sam odrasla, i za koji sam vrlo vezana. Uvek sam imala tu ideju da se po završetku karijere vratim tamo. Na žalost, Srbija je ekonomski vrlo nestabilna, pa sam na vreme regulisala svoj papirološki status u Americi, da uvek mogu da imam i tu opciju.
Šta bi poručila devojčicama koje žele da krenu tvojim stopama?
Da je to posao koji pruža zaista puno mogućnosti, ali da moraju biti jake i izdržljive. Da završavaju školu, bez obzira na uspeh u poslu, i da cene sebe.
Grazia.rs